Navigace
Obsah
Autogram Zvonimira Rogoza na slici naslovnoj stranice njegove memoarske knjige Mojih prvih sto godina demonstrira njegovu kreativnu energiju i u kasnim godinama života. Uspomene je započeo pisati po riječima editora Pavao Cindrića u 95 godini ili u 1981. godini, kada je završio karijeru kazališnog glumca. Tekst opsežnih memoara je završio neposredno prije izdanja i sve sam prepisao na pisaćoj mašini. Postalo je fenomenalno dijelo prikazujući jedno puno stoljeće sa svim atmosferima različitih vremena, sukobima, mentalitima itd. Svome radu u Čehoslovačkoj posvećuje poglavlje memoara Moje dvadeset i jedno praško proljeće, U znaku kukastoga križa, Češki ponos i U slobodi. Prijeratnu i poslijeratnu Čehoslovačku podsjećaju i druge uspomene - poput sna o Eduardu Kohoutu, uveo na stranici 225 pismo, koje je dobio u 1983 godini od tada 74godišnjaka, svjedoka dr. Karla Vojtíšeka iz Ostrova blizu Karlovih Vara. Pisac, nekadašnji oduševljeni gledatelj u Narodnom kazalištu, se podsjeća događaja starih 56 godina: „Za vrijeme naših monologa vladala je u gledalištu takva tišina da sam se osvrtao oko sebe, želeći se osvjedočiti slušam li ja to danskog princa u kazalištu ili to on meni govori negdje u Danskoj... Ljepši dokaz vašeg uspjeha ne postoji!
Hvala vam za tako trajan užitak savršenstva divnog i velikog ljudskog duha. Nisu to riječi običnog priznanja, iza toga stoji iskustvo od šezdeset godina!“, i dodao tužno: „Otišli ste iz Praga bez pravog rastanka, suviše skromno i tiho...“ Ove riječi demonstriraju tipičnu situaciju za režim u Čehoslovačkoj iza Veljače 1948. godine. Javnost nije imala nikada priliku da upozna pravo stanje – dr. Vojtišek došao da zaključka, da je Zvonimir Rogoz napustio Čehoslovačku iz vlastite volje!
Nikada neobjavljeni dokument, ali doslovno navodi da bi njegovim „boravkom mogao biti ugrožen javni mir, red i sigurnost države, odnosno gospodarski interesi“. I odakle je postao ovaj strah? Unaprijed je treba napomenuti da je to sve jedna velika laž, koja prikriva činjenicu da je Zvonimir Rogoz odbio prihvatiti čehoslovačko državljanstvo. Kao „Čeh“ bi završio nakon izmišljenog procesa u zatvoru i kao Jugoslaven nakon sukoba Tito-Stalin je postao logično nepoželjan...