Zvonimir Rogoz

Vlakom i pješice su Zvonimir Rogoz i Mate pred Uskrz 1902 godine došli u Ljubljanu, prilikom je radili (u Postojni su mjesec radili u cirkusu Vašata) i tako su stigli u Terst. Kad je uhvatila policija, prvim vlakom putovali u roditeljske zavičajne općine. Tako je Zvonimir, rođeni Zagrebčanin, dolazio u Đurđevac. Ovdje su se smilovali trgovac i limar Ivan Černy i njegova žena Marica i Zvonimira zavoljeli kao vlastito djete. Počeo je hodat u školu i također ovdje, u dvorani hotela Paromlin, kad je dolazilo putujuće kazalište, prvi put stupio kao glumac na pozornicu. U predstavi glumio još sa prijateljima čas Rimljane i čas kršćane. Sve se završilo, kad se srušile letve, koje se nalazile na crvenoj draperiji. Zvonimir Rogoz i prijatelji su pobjegli kući. Ivan Černy, koji je bio na predstavi, „glumcu“ Zvonimiru rekao: „Moj Zvonko, nikada iz tebe glumac!“. 30. lipnja 1904 godine je dobio Zvonimir u školi svjedodžbu a mogao je postati učiteljem. Na kraju izradili su prema nacrtu Zvonimira s Ivanom Černym ukrasni barokni šiljak od bakrai taj rad odnjeli u zagrebačku Obrtnu komoru na ulici Ilica broj 37. Kad je Černy tada izjavio, da Zvonimir Rogoz kod njega prakticirao pune tri godine, dobio je Zvonimir za ovaj rad je poslovnu knjigu.